But the hot water also relaxes my muscles so it's not an entirely negative experience. It makes my heart race because I'm sitting up using strength to hold my back and neck up. I sit in a specialised chair and with my right hand can direct the water. Tako ono što je počelo kao njen ispušni ventil postaje prozor onima koji nikada nisu imali priliku da se susretnu sa invaliditetom.Ī shower for me is simultaneously heart racing and relaxing. Na taj način je doprla do mnogih ljudi i dobila priliku da se založi za svoj stav. On bilježi i njene najbole i najgore momente: od fensi večera do povraćanja pod tušem, ništa nije uljepšano. Većina fotografija dolazi sa pričom iz pozadine ili refleksijom sa njene tačke gledišta. Also, Australia has finally caught up with the rest of Western civilization and has legalised same sex marriage so now everyone can feel as loved as I do! #samesexmarriage #loveisloveĪ post shared by Holly Warland on at 2:24am PST I wish I could believe I'd be as strong as I am now without him, but I have literal nightmares about losing him. Every time something new and awful happened to my body/mind I thought it would be the last straw and he'd walk out but he's either being paid dearly by a philanthropist or he's a wonderful human being who was 15 minutes away from me for most of my adult life without me knowing. The classic 'don't want to get too close because they'll probably leave' mentality. I'm not a mooshy person but Luke has definitely softened me over the past few years. “Luk me nikada ne napušta, bez obzira na moje psihičko i fizičko stanje.” Dobila je ohrabrujuće odgovore (gotovo da nije bilo onih jezivih negativnih) te je odlučila da podijeli još neke detalje iz svog života. Ona se nikako nije mogla poistovijetiti sa tim, pa su ona i njen partner Luk (Luke), koji je ujedno i njen njegovatelj i fotograf, odlučili postaviti njene nage fotografije na društvene mreže da ljudi shvate kako ova bolest zaista utiče na čovjeka. “Teško je osjećati se pozitivno i inspirativno, kada imate degenerativnu bolest bez ikavog lijeka na vidiku.” I još su joj gori bili fitnes blogovi koji postavljaju opise kao što su: “Koji je tvoj izgovor?”, “Počni da vježbaš već danas.” i slično. Izgledalo je kao da svaka osoba sa ovom bolešću, na društvenim medijama potpada pod kategoriju “inspiracije”.
Kako joj se stanje pogoršavalo, shvatila je da ljudi nemaju pravi uvid u ovu bolest. Počela je da se budi sa velikim mučninama, ubrzanim pulsom, bolom u mišićima, ubrzanim disanjem i nekontrolisanim trzanjem ruku i trupa. je morala da odustane od studija i predavačkog posla na univerzitetu. As we all know, that dream was shat all over by the uncontrollable effect that my #Musculardystrophy had on my body a few years later, but it's nice to remember being 20 and bright eyed and excited.Ī post shared by Holly Warland on at 12:24am PDT People would pay for me to present at conferences, my work would be published and I would help neuroscience move forward. I was going to be a kick ass researcher and lecturer. I was the first person in my family to ever go to university and I then went on to get my Honours and half a PhD. #tbt Six years ago this skinny thing with a defined jawline graduated from her degree in Psychology/Behavioural Science.